kap vode

petak, 31.08.2007.

ministarstvo svemira i školstva

baš mi zaniljivo ovih dana.
toliko toga, da nemoš vjerovat.
izbori. kak to lijepo zvuči.
kampanje su počele još prije dvije godine.
najzanimljiviji u ovom trenu mi je primorac, naš ministar ne znam čega više.
love ima napretek. plaća piće i udžbenike.
roditelji od oduševljenja razbijaju čaše po bircuzima.
učitelji veselo nose tone knjga po katovima škola bez lifta, pa čak i za invalide.
svi su u jednoj smjeni.
računala u svakoj prostoriji, i školskoj kuhinji.
naš ministrant, primorac, ovih dana, ak nisam sanjo, nazočio skupu ljubitelja zvjezdanih staza, negdje, u splitu, valjd, a nije ni važno.
i to je lijepo od njega.
nisam siguran, al na teletextu sam pročitao : hrvati žele u svemir. to oni svi kao ozbiljno. bem ti ja nisam mogo vjerovat.
u isto vrijeme učitelji se dodatno usavršavaju kako procijeniti koja je knjiga koliko uništena i kak oduševljenim roditeljima nagodinu izbiti lovu iz džepa.
i, već vidim situacije.
odlični i vrlo dobri učenici, češće otvaraju udžbenike od onih koji ih uopće ne otvaraju.
tak da roditelji odličnih učenika polako pripremaju novce za nagodinu, a roditelji ovih lošijih, mogu sve već sada zapit i strogo zaprijetit djeci da ni slučajno ove godine ne otvaraju udžbenike, kak na godinu e bi morali ništ platit.
toliko o motivaciji za bolji uspjeh.
al već će naš ministar nešt smislit dogodine.
savjet roditeljima:zabranite djeci da uče i otvaraju udžbenike, jer kakav je uvez, nema šanse da se ne raspadnu!
sad kad se mal zamislim, pa nije ni čudo da je ministar zainteresiran za svemir. tamo mu je, čini mi se i mjesto.
a da ga mi mal lansiramo na jedan mandat. kad se vrati nek procjenjuje koji su udžbenici uništeni, a koji nisu.
a i ne bi mu bilo loše da se malo skloni.

31.08.2007. u 12:25 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 02.07.2007.

bogovi zemaljski

još sam početkom 90-ih imao bliske susrete s političarima. u autu.
nekog su vozili, moja obitelj i ja na cesti u bezbrižnoj postratnoj vožnji. kad odjednom svjetla svih boja i luđaci za upravljačima.
otjerali me u kanal, sreća plitak. moja beba je te 92 godine imala svega 2 godine. sreća pa je bila mami u naručju.
i, sad, 15 godina poslije, uz sav proklamirani razvoj i napredak demokracije i demokrata, ništ se promijenilo nije.
ovih dana, kada političari krstare po lijepoj njihovoj, kada skupljaju dnevnice i novce sponzora i sponzoruša, situacija je ista.
policija, znam, štiti funkciju, a ne osobu, ali zatvoriti jedan gradić zbog dolaska nekog lika iz sabora, za mene je strašno.
tko je on?
po čemu je lik važan u toj predstavi?
policija u križanjima, sjedimo u neklimatiziranim automobilima pola sata, posao trpi, ljudi negoduju, i, ništ.
mali zemaljski bogovi, mogu na trenutak zaustaviti život jednom gradiću.
ondak dođu, prerežu vrpcu, među narod ne smiju jer im zvižde, oni si malo popiju, pojedu i odu.
konobar, mi ćemo to platiti.
mi plaćamo sve već godinama.
i njih!
kako se u stvari nismo makli od socijalizma.
na nesreću ili sreću, pamtim vremena dolaska tita u gradiće. isto je bilo.
nisam volio tita, imao sam prilike vidjeti, na žalost ili na sreću, bio sam mali, kako, kako sam kasnije saznao, jedan lik, general onda, otvara vrata skupocjenog mercedesa, koji je za nas djecu onda bio čudo, iz kojeg su izašle dvije pudle, ne mislim na vlatku ili takve, mislim na dva psa.
lik, general, uredno je za njima zatvorio vrata i otpratio, jednu čak i nosio, pudle u apartman.
tito mi se tada zgadio. bio je samo tri koraka dalje i sve to gledao i nije ništa rekao. a onaj lik, general, kojem je vidno bilo neugoddno, poklopio se i otišao u osamu, te strusio dobar gutljaj rakije.
i naši, danas, nisu ništa bolji, i ovi , i oni prije njih.
ne mogu zaboraviti ni one prije, koji su prvi radni dan došli biciklima, golfovima, obećali lakovjernom narodu da eto njima ne trebaju mercedesi i audiji, a već su sutra sjedili u njima.
naš narod, stvarno bira ono što zaslužuje.
ne govorim da su političari krivi, narode mi biramo slične nama, izgleda da smo svi takvi, nemojmo se onda čuditi kako nam je.
zato ja ne izlazim na izbore.
mogli su me slagati jednom, dvaput, ali kad da me valjaju godinama, onda je to već moj problem, onda am to zaslužio.
ja ne želim glasati protiv, ja želim glasati za! a to mi nitko ne nudi.

02.07.2007. u 11:25 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 28.06.2007.

branitelji

e, moji branitelji. ope nas varaju. i ovi i oni. gledam sinoć otvoreno, na žalost bez bage, i što moš vidit i čut? branitelje svojih fotelja koji se ubiše braneći nešto, valjda pozicije, novce, e da su nam takvi žestoki bili 91. u prvim linijama....
nikom više ne vjerujem. ti ljudi žive u nekom drugom svijetu, svom političkom svijetu. naš mali svijet je za njih nepoznanica i fikcija. preživjeti s tisuću kuna...
ajte, probajte. jedan mjesec. samo jedan mjesec.
ovako, gledam ih i mislim kak bi bilo dobro da uredništvo tih i takvih emisija nakon svake, odmah umnoži snimke istih i podijeli sudionicima.
i kao obvezu, natjerati ih da pregledaju istu snimku.
što reći, koliko je tu vrijeđanja, nepismenih
i polupismenih rečenica, loše pristojnosti, nepostojanja elementarnih komunikacijskih vještina i kulture komunikacije, galame, urlikanja, ljutnje, netrpeljivosti...pančiću idi čuvaj ovce, nije to za tebe, kosorice promijeni i ti posao vrati se na radio, vodi vremensku prognozu, krameru ti tu ne spadaš, svaka ti čast, ali ovo nije europa, oni su s balkana.
i onda se pitamo zašto se branitelji ubijaju?
kako je ovakva emisija i ponašanje kvazipolitičara, moglo djelovati na osjetljivu braniteljsku dušu?
poticajno? optimizmom?
na žalost ne!
dragi naši političari, ja vas proglašavam odgovornim, nakon ovakve i sličnih emisija, za svaki slijedeći suicid bilo kojeg branitelja iz bilo kojeg razloga!
vaaše poruke oni ne mogu razumjeti i iščitati. oni su razočarani vama koji ste prije deset-petnaest godina sjeli tamo gdje sjedite i niste napravili ništa. a sve to vrijeme oni su vas štitili svojim tijelima i napravili su puno, napravili su ono što vi muzete iz dana u dan i punite svoje debele račune.
mi, koji smo bili u bilo kojem dijelu lijepe vam vaše, 91. razumjeli smo se toliko puta više, koliko se vi danas ne želite razumjeti, zbog vama znanih razloga.
mi i danas imamo nepisani kodeks. ostavite nas na miru. ne treba nam ništa. od vas!
škoro je pjevao ne dirajte mi ravnicu, ja bih rekao ne dirajte nam sjećanja. na sve one koji su se spasili od vas, gineći za vas.
ne dirajte svojim prljavim igrama onaj ponos koji smo imali, a koji ste vi vašim svađama i prepucavanjima ubili.
ne dirajte nas

28.06.2007. u 15:00 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 06.06.2007.

žao mi kire

ja si nešt mislim, nakon sinoćnjeg bage, da nije kiro prosviro, već je neki policijot jako kaznio nekog ko zna petljat s komjuterima i da se isti sveti policijotu broj 1.
cijela raspra u otvorenom mogla je tako bit kraća i jednostavnija, ak se ta mogućnost uzme u razmatranje. a zašt ne?
čovjek jurio nekoliko dsetaka km preko mjere i zaradio veeelku kaznu, oduzeli mu dozvolu na x - mjeseci i sad čovjek ima vremena i sjedi pred računalom ili tv-om i gledi i piše i montira i slaže.
ovi u otvorenom raspredali sve moguće varijante političkog obračuna, mogućnosti podmetanja političkih protivnika, a stvar je možda puno prozaičnija.
ja mislim da bi kiro, umjesto što je nadzirao sdp-ov link ili već komunikaciju s internetom, trebo malo pregledat kazne koje je potpiso unazad tog vremena od kad mu se to dogadja.
nisam siguran da i kod ostalih naših strančica, među djedicama koji se nisu makli od saborskih klupa već dugo, ima neki koji bi znao to s internetom. da je s nekim buldožerom, bagerom, traktorom, nešt radit, to da, al da bi neki baš znao upload nekog filmića, ma ajte...

06.06.2007. u 19:05 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 16.04.2007.

carla

znam dobru staru pjesmu od buldožera. tko se još sjeća buldožera. al sam mator.
doduše, ta je bila o karlu. al može i za našu carlu del boy.
un. moćna svjetska organizacija. osnovala haški sud. pozatvarali sve što je hodalo i bilo dostupno.
tko se nije skrio magarac ga bio. tak mi sve to nekako izgledalo. ispada da su karadžić i mladić pametniji od naših generala koji se predaju lakše neg ovi za vrijeme bljeska i oluje. bez ispaljenog zrna.
tko nam je kriv kad smo lakovjerni.
i šta sad što je carla dogovarala s miloševićem? oće neko za to odgovarat? ona, ma daj...
a naših još nekoliko generala, koliko je preostalo, jer smo ih dosta prodali na kile, nek se negdje sklone i miruju.
priznaju i neki suci suda da je to tako i nikom ništ.
meni to baš nije najjasnije.
kak to da političari ne odgovaraju, već samo generali?
kak da generala zagorca nitko ne traži. i on general.

16.04.2007. u 13:09 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2007  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Travanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

kako vam drago

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

broji

target=_blank>

ajd probaj ak smiješ! klikni sad!

ajd probaj ak smiješ! klikni sad i prijavi se!

Free Counters
Free Counter